Ovu rečenicu sam prvi put zapazila kad sam je čula od same sebe. Na psihoterapiji kad sam ja bila klijent.

Često je samo pitanje ''Kako se osjećaš povodom toga'' ono što očekujemo da nas psihoterapeutkinja ili psihoterapeut pita, i baš to pitanje izaziva nelagodu.

''Jesu li emocije ova utrnutost koju osjećam u predjelu grudi?''

''Osjećam kao neku ''knedlu'' u grlu?''

''Pa to je sigurno tuga ako mi se plače''

Normalno je da ne uspijevamo da imenujemo sve emocije u svakom trenutku. Zbunjenost u vezi sa svojim emocijama i senzacijama je češća nego što mislite. Dobra vijest je da se to može znatno poboljšati strpljivim radom na sebi. A što dobijamo time? Mogućnost da adekvatno reagiramo u situacijama koje su nam važne i napravimo izbore koji su u skladu s našim potrebama i vrijednostima.