Mi smo jedina osoba s kojom sigurno ostajemo do kraja života. I ona koju imamo puno prilika najbolje upoznati.

''Jesu li emocije ova utrnutost koju osjećam u predjelu grudi?'' ''Osjećam kao neku ''knedlu'' u grlu?'' ''Pa to je sigurno tuga ako mi se plače''

''Promjena je neizbježna, ali nije uvijek laka.''

Anksioznost od prvog susreta sa psihoterapeutom je očekivana. Prirodno je da se osjećamo nesigurno ili ranjivo onda kada dijelimo dio svog unutrašnjeg svijeta.

Često čujemo ''Budi prisutan ovdje i sada.'' Da li se to odnosi na misli koje se gomilaju kao rojevi?

Psihoterapija i osobni razvoj mogu imati neočekivani utjecaj na druge odnose u životu

Kada razumijemo emocije koje stoje iza naših postupaka i postupaka našeg partnera/ partnerke, otvara se prostor za manje osuđivanja, a više povezanosti.

Iako partneri ponekad očekuju da terapija “pokaže tko je u pravu” – terapeut nije sudac. Također, terapeut nije ni čarobnjak koji ima sposobnost riješiti probleme u odnosu. Mislim da nije ni učitelj koji treba “naučiti” partnere kako bolje komunicirati.

Terapija zahtijeva sigurnost, otvorenost i volju za rad na odnosu. Međutim, sljedeće okolnosti mogu znatno otežati (ili trenutno onemogućiti) terapijski proces

Jesen je moje omiljeno godišnje doba. Osim što miriše na zimnicu, podsjeća me na nešto mnogo važnije - da je promjena prirodna.

Ponekad se poruke koje usvajamo u djetinjstvu prenose nesvjesno i "na razini osjećaja".

Nekad nam se čini da dani samo protrče, a mi ostanemo bez osjećaja da smo zaista živjeli trenutke. Srećom, postoji nekoliko aktivnosti koje čine da vrijeme 'sporije prolazi'.